srijeda, 22. prosinca 2010.

odneli je kraci

                       odneli je kraci




- Odneli je kraci - govorio je moj otac svaki put kada sam tra`ila mamu, a ona tako ~esto nije bila  kod ku}e. Nisam znala razloge njenog tako dugotrajnog i ~estog odsustvovnja , a ~esto sam je tra`ila.

Koliko je stravi~no zvu~ala ta sintagma i tada i danas kada analiziram sve svoje, naizgled, neosnovane strahove.

Ah, ti kraci! Znala sam da su to nekakve noge, no za mene neshvatljivo duga~ke kao kraci d`inova od sedam milja koji kora~aju sa brda na brdo. No za mene, ti kraci su bili tanki ko{~ati kraci ~udovi{ta bez glave ili nekakve nedefinisane glave, bez tela u ruku, jao, samo - kraci koji odlaze negde u mrak, u nepoznato u nepovrat.

Ti kraci su stalno negde nosili moju majku i ona je svakim danom sve manje bivala moja majka, jer su je kraci definisali na neki drugi na~in kojim ne mo`e da bude dobra bri`na majka kad je mogla da dozvoljava da je nose kraci tako ~esto i da je vra}aju posle tako dugog vremena.

I tada i kasnije nije postojao lik iz bilo kakve pri~e koji bi izgledao stravi~nije od krakova koji su nosili moju majku. No}u sam se pokrivala po glavi da slu~ajno ne bih ugledala ono - krake.

utorak, 7. prosinca 2010.

ne grizi moju jabuku

                    ne grizi moju jabuku





Bila sam od dece koja nisu volela da dele ,, po jedan griz,, sa drugom decom. Kad god bi se desilo da neko grizne moj zalogaj dobijao bi celo par~e. Pomisao na pljuva~ku koja bi se ~esto vukla od usta za par~etom hleba ili jabuke koje smo uglavnom jeli na ulici, igraju}i se, u`asavalo me je. Svi koji su grizli bili su mi tu`ni i ru`ni, prljavi, balavi i alavi. Poku{aj da se grizne moja jabuka pretvarala me je u zajapurenog buntovnika, a tako sam `elela da budem kao druga deca. ,,Ne grizi moju jabuku,, me je razlikovala od drugih, i te druge nisam volela, ali nije se moglo `iveti bez njih.
To je bila patnja koja me je polako izolovala od drugih, a koliko se to odrazilo na moj `ivot zaklju~i}e oni koji pro~itaju sve ove pri~ice koje i nazivam NE GRIZI MOJU JABUKU.

sto imena moga oca

                   sto imena moga oca


               

               
Zvao se Du{an po ro|enju, a tokom `ivota dobio je jo{ bezbroj imena i svakim se ponosio. Uostalom sva su nastala od mila i verovatno u na{oj varo{i nije bilo ~oveka koji ga nije zvao sa najmawe pet.
Osim kr{tenog imena zvali su ga i: Dragi, Kuca, Golman, Duca, Egene-Begene, Kapetan, [aban...
Kuca - zvala ga je majka kada bi ga milovala, a milovala ga je i onda kada je wegov vrat ispod potiqka bio izbrazdan kao wiva.
Golman - kada je igrao fudbal na egzibicijama debelih i mr{avih. Mr{avim laktovima koji su izvirivali iz {irokih rukava umeo je virtuozno da odbije loptu. Godinama se hvalio zbog toga i to uvek na nov, simpati~an na~in.
Duca - zato {to je li~io na akuelnog ko{arka{a Ducija, zvali su ga najbli`i iz wegove porodice.
[aban - e, to je pri~a za sebe! To je zna~ilo sve. Ustvari ovo ime moglo je da zna~i sve i sva{ta sa {irokim morfolo{kim zna`ewem od glagola i imenice do...
- Ej, [aban! - Naravno i kako da se zove{ mora{ se okrenuti.
-[aban, [aban -  bio je poziv da se do|e.
[aban zna~i i da se ode, dodaj mi, odnesi, ura, `iveli, kucnimo se ...
I druga imena su mogla da zna`e sve i sva{ta, ali pre svega zna~ila su dobro raspolo`ewe i `equ za dru`ewem.

Stari ~ika na letovawu u Du{anovoj varo{i, neposredno posle rata, kada se jo{ moglo ponoviti zlo, zabrinuto razmi{qa. Du{an ga te{i:
- Kapetan, ako tamo bude egene - begene, a ti ovamo {aban!

Stari ~ika je malo razmi{qao salu{aju}i ovaj neobi~ni govor, na kraju sa sme{kom odgovori:
- Razumeo sam . Hvala ti mnogo!