subota, 18. kolovoza 2018.

ponedjeljak, 12. veljače 2018.



                      Bru{enje brusa ili arogancija i servilnost

Mala varo{ iznedrava vaskolike ~ak drasti~ne suprotnosti koje opstojavaju u ~vrstoj  simbiozi. Zato i samo zato gra|ani male varo{i  kao i svih mikro sredina nikada nisu gra|ani ve} malogra|ani. litanja, preplitanja, paranja, krpljenja, konstantno svadjaju i mire  individue i klanove.
U svoj rodni kraj navratim jednom godi{nje o~ekuju}i neki civilizacijski pomak, ali.
Prava sa dva smera - arogancija i  servilnost preseca  zdrav razum. I neizbe`ni je dekor svih mojih susreta sa dragim sugradjanima - jedni gladaju mimo mene , a drugi se tragikomicno keze u podani~kom osmehu. I gledam samo ta dva fizikusa. Uvek }e ih biti jer su jedni drugima nasusni  hleb, a ja stalno zbunjena  i uvredjena. Ipak, bolje razumem arogantne - predvidivi su. Sueta im se obilato hrani drugima nepredvidima. E, to je rulja ! A zajedno ih na turbofolk izmili toliko koliko ih nemaumno`e se! Ta gomila `ivi mit o nebeskom narodu i svim dobijenim bitkama od Boja na Kosovu.Volterova teza o definisanosti  ~oveka , a slu~ajnosti nacije iskljucuje me iz konteksta nacionalisticke euforije.
Zaklju~ak. Pi{em gluposti o ne~emu {to je davno ispri~ano i napisano. Iluzija o nekom boljem svetu tamo gde sam slu~ajno rodjena je samo iluzija. Ipak, ~ekam.
Varo{i moja, gradjanska i malogradjanska, ipak }u opet do}i da se nadi{em tvog ~istog planinskog vazduha. A to je, ipak, ne{to.

odeljak pripovesti

četvrtak, 11. prosinca 2014.

     Olga na bosiljak miri{e

       Ne}u re}i {ta je ona meni.
       Ona je to i tebi, znanom i neznanom.
       Put me ~esto vodi do nje i od nje.
       Jednom, kao i uvek  sa bosiljkom me ispra}a.
       Tr~i, mala, a veliki struk bosiljka potura napred
       dok je nebo nemerenom ki{om zaliva.
       Pramenovi kose se izdu`uju od  vodenih mlazeva.
       Crna haljina postaje sve tesnija i pretvara se u
        obrise mr{avog malenog tela.
        Crna haljina postaje sve crnja.
        Sa svakim korakom cipele naizmeni~no cvi~e  izlivaju}i  vi{ak da`da bezmilosnog.
         Nebeska voda postaje slana na njenoj ko`i.
         
          - Sre}an put - da vam miri{e - vi~e, dok je    pljusak gu{i. 
          Olga na bosiljak miri{e. 
          Mi miri{emo na Olgu .
                            

ponedjeljak, 2. rujna 2013.

Bovac i ribetina

Kad polastem bitu bovac ! Buduci nas nobelovac razbuktavao nam je mastu kako cemo sedeti u prvom redu neke svetske dvorane u davno mastanom gradu. A, obecavala je da ispuni sve nade svojih promasenih rodjaka. Pametnica, bistrih ociju sa sest godina razresavala je krimi zagonetke Agate Kristi. Sokirala je kada je ispred svih znala da “stimer majstor” ( u krimi filmu) mora da je lopov! Odlican djak, odlican strucnjak, sa nekoliko strucnih radova, sa izuzetnim porivom za redom, radom i pravdom, sada, u srednjim godinama “fejsbuci” i lajkuje Moniku Beluci, Dzordza Klunija, Djokovica, modne zavrzlame renomiranih kuca. A BOVAC? E, pa, dragi moji, odlucila je da bude RIBETINA! Sa svim pozitivnim bagazom naucnog znanja, postovanjem moralnih kodeksa, ne moze postati ni clan komisije protiv pusenja. PS Tomislav Nikolic nije moj predsednik. Ni onaj pre njega, ni onaj pre njega, ni onaj pre njega, ni onaj pre njega. Zakljucavam. Da li?