ponedjeljak, 12. veljače 2018.



                      Bru{enje brusa ili arogancija i servilnost

Mala varo{ iznedrava vaskolike ~ak drasti~ne suprotnosti koje opstojavaju u ~vrstoj  simbiozi. Zato i samo zato gra|ani male varo{i  kao i svih mikro sredina nikada nisu gra|ani ve} malogra|ani. litanja, preplitanja, paranja, krpljenja, konstantno svadjaju i mire  individue i klanove.
U svoj rodni kraj navratim jednom godi{nje o~ekuju}i neki civilizacijski pomak, ali.
Prava sa dva smera - arogancija i  servilnost preseca  zdrav razum. I neizbe`ni je dekor svih mojih susreta sa dragim sugradjanima - jedni gladaju mimo mene , a drugi se tragikomicno keze u podani~kom osmehu. I gledam samo ta dva fizikusa. Uvek }e ih biti jer su jedni drugima nasusni  hleb, a ja stalno zbunjena  i uvredjena. Ipak, bolje razumem arogantne - predvidivi su. Sueta im se obilato hrani drugima nepredvidima. E, to je rulja ! A zajedno ih na turbofolk izmili toliko koliko ih nemaumno`e se! Ta gomila `ivi mit o nebeskom narodu i svim dobijenim bitkama od Boja na Kosovu.Volterova teza o definisanosti  ~oveka , a slu~ajnosti nacije iskljucuje me iz konteksta nacionalisticke euforije.
Zaklju~ak. Pi{em gluposti o ne~emu {to je davno ispri~ano i napisano. Iluzija o nekom boljem svetu tamo gde sam slu~ajno rodjena je samo iluzija. Ipak, ~ekam.
Varo{i moja, gradjanska i malogradjanska, ipak }u opet do}i da se nadi{em tvog ~istog planinskog vazduha. A to je, ipak, ne{to.

odeljak pripovesti

Nema komentara:

Objavi komentar