četvrtak, 11. prosinca 2014.

     Olga na bosiljak miri{e

       Ne}u re}i {ta je ona meni.
       Ona je to i tebi, znanom i neznanom.
       Put me ~esto vodi do nje i od nje.
       Jednom, kao i uvek  sa bosiljkom me ispra}a.
       Tr~i, mala, a veliki struk bosiljka potura napred
       dok je nebo nemerenom ki{om zaliva.
       Pramenovi kose se izdu`uju od  vodenih mlazeva.
       Crna haljina postaje sve tesnija i pretvara se u
        obrise mr{avog malenog tela.
        Crna haljina postaje sve crnja.
        Sa svakim korakom cipele naizmeni~no cvi~e  izlivaju}i  vi{ak da`da bezmilosnog.
         Nebeska voda postaje slana na njenoj ko`i.
         
          - Sre}an put - da vam miri{e - vi~e, dok je    pljusak gu{i. 
          Olga na bosiljak miri{e. 
          Mi miri{emo na Olgu .
                            

ponedjeljak, 2. rujna 2013.

Bovac i ribetina

Kad polastem bitu bovac ! Buduci nas nobelovac razbuktavao nam je mastu kako cemo sedeti u prvom redu neke svetske dvorane u davno mastanom gradu. A, obecavala je da ispuni sve nade svojih promasenih rodjaka. Pametnica, bistrih ociju sa sest godina razresavala je krimi zagonetke Agate Kristi. Sokirala je kada je ispred svih znala da “stimer majstor” ( u krimi filmu) mora da je lopov! Odlican djak, odlican strucnjak, sa nekoliko strucnih radova, sa izuzetnim porivom za redom, radom i pravdom, sada, u srednjim godinama “fejsbuci” i lajkuje Moniku Beluci, Dzordza Klunija, Djokovica, modne zavrzlame renomiranih kuca. A BOVAC? E, pa, dragi moji, odlucila je da bude RIBETINA! Sa svim pozitivnim bagazom naucnog znanja, postovanjem moralnih kodeksa, ne moze postati ni clan komisije protiv pusenja. PS Tomislav Nikolic nije moj predsednik. Ni onaj pre njega, ni onaj pre njega, ni onaj pre njega, ni onaj pre njega. Zakljucavam. Da li?

srijeda, 27. veljače 2013.

Prasloveni

     Prasloveni
Istra`ivanja geografsko-etimoloskog karaktera vezana za Homerove epove vrlo su va`na za postavljanje hipoteze o poreklu Slovena. Ova istrazivanja su  intrigantna i nepobitni pokazatelj da je istina data kao na dlanu, ali je treba pro~itati nau~no i iskreno.
Ne postoji ni jedan valjani pokazatelj da su Sloveni  bili doseljenici na Balkansko poluostrvo. Naprotiv, dokazi o njihovoj autohtonosti na tlu Evrope su brojni i nau~no izdr`ani.
^udi me kako je neslovenskim istori~arima uspelo da  nametnu nau~no neodr`ivu tezu. Posebno je neodr`ivo mi{ljenje o nepostojanju makedonske nacije u Makedoniji (na celoj njenoj teriroriji). U ovom slu~aju nema ni istorije ni logike.
Izne}u nekoliko argumenata o slovenskoj autohtonosti na ovim prostorima .

Slovenski jezik je prajezik Indoevropljana:

·        Podudarnost  predistorijskih i istorijskih indoevropskih Praveneta i Veneta i Prailira i Ilira sa lokacijom Slovena.

·        Jedna~ina: Indoevropski Veneti + slovno pismo = Sloveni. Prema tome naziv Sloveni znaci slovom opismenjenii Veneti.

·        Satemska pripadnost slovenskog jezika, kao jednog od jezika velikih evropskih naroda, ~ini ga jedinim evropskim srodnikom sa azijskim indoevropskim jezicima Indusa i Iranaca. To su jezici koji su poznati i u prastarim knji`evnim delima (Vedama i delima Zaratustre t.j. Zoroastre).



Mnogobrojni artefakti pokazuju da Homerovi (Omirovi) epovi Ilijada i Odiseja predstavljaju slovensku predistoriju i da su delo praslovenskih Fea~ana iz Sherije (mesto blizu dana{nje  Asserije u Hrvatskoj).

·         Slovenski etnos svoju autohtonost dokazuje i svojim etno parametrima, jer je oduvek bio najve}i, najrasprostranjeniji i najmnogodijalektniji etnos Evrope.

·         Slovenski jezik svoje predistorijsko postojanje dokazuje i u ranoneolitskom pismenom nalazu sa Kosturskog Jezera (Gr~ke) - metodom C-14 dokazano je da datira pre 7380. godine (5260 p n e).

·         Slovenski jezik, kao i jezici indoevropskih Indusa i Iranaca ima svoja prastara kni`evna dela. To su Homerovi (Omirovi) epovi Ilijada i Odiseja. Prema mojim nalazima, Omirove epove su stvorili fea~ki pesnici koji poti~u iz  epsko-mitski poznate Sherije (preci `itelja anti~ke Asserije u Hrvatskoj).


Istra`ivanja geografsko-etimoloskog karaktera vezana za Homerove epove vrlo su va`na za postavljanje hipoteze o poreklu Slovena. Ova istra`ivanja su  intrigantna i neodoljivi pokazatelj da je istina data kao na dlanu, ali je treba pro~itati nau~no i iskreno.

                                                      Slovenska predistorija (Miro Omirovski)

petak, 28. prosinca 2012.

nedjelja, 3. lipnja 2012.

Du{an d.





Zvao se Du{an po ro|enju, a tokom `ivota dobio je jo{ bezbroj imena i svakim se ponosio. Uostalom sva su nastala od mila i verovatno u na{oj varo{i nije bilo ~oveka koji ga nije zvao sa najmanje pet.
Osim kr{tenog imena zvali su ga i: Dragi, Kuca, Golman, Duca, Egene-Begene, Kapetan, [aban...
Kuca - zvala ga je majka kada bi ga milovala, a milovala ga je i onda kada je njegov vrat ispod potiljka bio izbrazdan kao njiva.
Golman - kada je igrao fudbal na egzibicijama debelih i mr{avih. Mr{avim laktovima koji su izvirivali iz {irokih rukava umeo je virtuozno da odbije loptu. Godinama se hvalio zbog toga i to uvek na nov, simpati~an na~in.
Duca - zato {to je li~io na akuelnog ko{arka{a Ducija, zvali su ga najbli`i iz njegove porodice.
[aban - e, to je pri~a za sebe! To je zna~ilo sve. Ustvari ovo ime moglo je da zna~i sve i sva{ta sa {irokim morfolo{kim zna~enjem od glagola i imenice do...
- Ej, [aban! - Naravno i kako da se zove{ mora{ se okrenuti.
-[aban, [aban -  bio je poziv da se do|e.
[aban zna~i i da se ode, dodaj mi, odnesi, ura, `iveli, kucnimo se…
I druga imena su mogla da zna`e sve i sva{ta, ali pre svega zna~ila su dobro raspolo`enje i `elju za dru`enjem.
Ispri~a}u kako je vo|en jedan ve} anegdotski razgovor:
Stari ~ika na letovanju u Du{anovoj varo{i, neposredno posle rata, kada se jo{ moglo ponoviti zlo, zabrinuto razmi{lja. Du{an ga te{i:
- Kapetan, ako tamo bude egene - begene, a ti ovamo {aban!

Stari ~ika je malo razmi{ljao salu{aju}i ovaj neobi~ni govor. Na kraju sa sme{kom odgovori:
- Razumeo sam . Hvala ti mnogo!

nedjelja, 22. travnja 2012.

jesen

                              jesen



Nji{u se poslednje lepe kate u vrtovima kasne jeseni. Sumrak neumitno skra}uje dane. Neki ozebo zrak izaziva setu vezanu za njega i nju. Moga oca i moju majku.
I uvek u jesen, na istom mestu, na istom putu obuzima me se}anje na njih: Zar nikada vi{e? Nikada ih vi{e ne}u videti!
Koliko je praznine na ovom svetu, koliko je samo}e u meni! I moja je zvezda na nebu jedina, a beskraj  je nedogledan. I mislim: da li ovo nebo ~uva bilo kakve tragove njihovog postojanja, ili je sve samo - ni{ta?
Vi ste u mom srcu, istinski i bolno, puno i te{ko kao kamen.
O~e, sviram ti u mislima posmrtni mar{.
Majko pletem tvoje IZGUBljENE PUTEVE.
Ulazim u ku}u i okre}em se banalnoj svakida{njici: ve~era, televizija, ~itanje, san.

A sutra ponovo pored vrtova sa lepim katama i nezaboravom. Otac, majka i moja veza sa kosmosom do ku}nog praga.